Diplomirana sam pravnica, ali nikada nisam radila u struci, tačnije, prije dvije godine sam završila “večernju” školu za medicinsku sestru i već godinu dana radim u Minhenu (Njemačkoj)…
Prošle sedmice sam obavljala njegu jedne nepokretne gospođe koja je imala 88 godina. Izuzetno bogate žena, ali nažalost ostala sama, bez muža, bez djece. Nakon što sam završila i krenula da izađem iz njene sobe, ona me uhvatila za ruku i sa suzama u očima počela da mi ljubi ruku. Tu veče je preminula i kada sam saznala baš sam se rastužila, kao da je slutila da će da umre.
Mnogo težak i stresan posao, često se čovjek veže za neke ljude, a još češće te osobe odu sa ovog svijeta, opet… sa druge strane nekako budem sretna jer spoznaja da si nekome nemoćnom i bolesnom pomogao i da si zadnja osoba koja je brinula o toj osobi stvarno me čini sretno i tjera me da budem što bolja prema drugim osobama.
