Evo u 6 mjesecu trudnoće sam i to će mi biti 10 djete. I iskreno veselim se. Sve ih volim jako.
I makar mi je ponekada užasno teško sa njima jer ih ipak ima 9 opet sve zaboravim i brinem se za njih najbolje što mogu.
Da sam planirala imati toliko dijece nisam, ali dogodilo se. Nakon trećeg je sve išlo jednostavnije.
Bilo mi je teže sa njih dvoje nego sad sa njih devet. Ma volim ih sve. Jedino mi je žao što mi drugi kažu da sam luda.
Da što će mi toliko i da se ne mogu za sve njih pobrinuti dobro i odvojiti dovoljno vremena za svakoga.
Vjerujte mi mogu. Volim ih sve podjednako i sa svakim provedem kvalitetno vrijeme.
Družimo se, razgovaramo i znam sve njihove probleme. Sve mi kažu. Sve znam o njima.
Kako im je u školi i tko ima curu ili dečka. Sve. Ali iskreno ne znam kako se ljudima da zabadati nos u tuđe stvari,
pa ja se brinem za njih, ne oni. Govore mi da sam luda. Da nisam svoja i da trebam na liječenje.
Ja sam sa njima cijeli dan i ne tražim nikad pomoć od drugih.
Naravno bake i dide se ponekada pobrinu za njih, ali zato jer to oni žele. Jer su to njihovi unuci i unuke.
Tako da svima predlažem da ako vole djecu ma imajte ih puno. I više od mene.
Oni su radost i sreća. Svakodnevno me usrećuju i to mi je najbitnije.
Možda i krenem na 11 dijete tko zna haha.
Uživajte. Marina ?
net.hr
